Korisnici F-16 Fighting Falcona u svijetu
 |
Ovaj članak ili dio članka sadrži mnoštvo nepotrebnih anglizama i struktura koje postoje u engleskom jeziku, a ne postoje u hrvatskom jeziku.Slobodno pomozite to prevesti i ispraviti vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika. |
Američko ratno zrakoplovstvo (USAF) i četiri originalna američka NATO partnera (Belgija, Nizozemska, Norveška i Danska) primarni su korisnici F-16 Fighting Falcon lovca.
F-16 Fighting Falcon, ili skraćeno F-16, je za razliku od drugih lovaca iz serije F (F-22, F-35), osim korištenja u vlastitoj vojsci, namijenjen i inozemnoj prodaji. Tako se F-16 koristi u 25 zemalja širom svijeta, 6 zemalja su potencijalni budući korisnici, dok su samo dvije zemlje otkazale mogućnost kupnje. Također, mnogi korisnici F-16, nastoje svoje stare lovce zamijeniti novim zrakoplovima F-16.
Budući da USAF stalno nadograđuje F-16, stariji modeli zrakoplova se prodaju jer se smatraju zastarjelima, obrambenim viškom ili se rastavljaju kako bi se od njih dobili rezervni dijelovi.
Korisnici lovaca F-16 u SAD-u su: Američko ratno zrakoplovstvo (eng. United States Air Forces, USAF), Američka mornarica (eng. United States Navy, USN) i Nacionalna agencija za aeronautiku i svemir (eng. National Aeronautics and Space Administration, NASA).
Američko ratno zrakoplovstvo koristi 1245 zrakoplova, i to u sljedećem rasporedu: 701 zrakoplov koriste aktivne snage, 490 ih pripada ratnom zrakoplovstvu Nacionalne garde, dok na rezervne snage otpada 54 zrakoplova.
 SAD
| ||
|---|---|---|
| Model | Količina | |
| 1 | F-16A Block 15 | |
| 197 | F-16C/D Block 25 | |
| 350 | F-16C/D Block 30 | |
| 51 | F-16C/D Block 32 | |
| 222 | F-16C/D Block 40 | |
| 174 | F-16C/D Block 42 | |
| 198 | F-16C/D Block 50 | |
| 52 | F-16C/D Block 52 | |
Zračno ratnog zapovjedništvo (eng. Air Combat Command, ACC) nastalo je spajanjem Taktičkog zračnog zapovjedništva (eng. Tactical Air Command, TAC) i Strategijskog zračnog zapovjedništva (eng. Strategic Air Comand, SAC). Zračno ratno zapovjedništvo glavni je korisnik lovaca F-16 pri Američkom ratnom zrakoplovstvu. U budućnosti se namjerava sve nove lovce isporučiti Taktičkom i Strategijskom ratnom zrakoplovstvu, koji bi onda preraspodijelili zrakoplove u dijelove američke vojske. Zasada se zrakoplovi isporučuju izravno "krajnjem korisniku".
Zračno ratno zapovjedništvo podijeljeno je na sljedeće dijelove:
- 20. ratno krilo - baza Shaw, Južna Karolina
- 55. ratni eskadron
- 77. ratni eskadron
- 79. ratni eskadron
- 53. krilo - baza Eglin, Florida
- 85. testno - istraživački eskadron
- 57. krilo - baza Nellis, Nevada
- 64. agresorski eskadron
- demonstracijski eskadron ratnog zrakoplovstva
- 388. ratno krilo - baza Hill, Utah
- 4. ratni eskadron
- 34. ratni eskadron
- 421. ratni eskadron
Zapovjedništvo zračne obuke (eng. Air Education and Training Command, AETC) zaduženo je za obuku vojnih pilota. Zapovjedništvo također nudi i obuku stranih vojnih pilota lovcem F-16.
Zapovjedništvo zračne obuke podijeljeno je na sljedeće dijelove:
- 56. ratno krilo - baza Luke, Arizona
- 21. ratni eskadron
- 61. ratni eskadron
- 62. ratni eskadron
- 63. ratni eskadron
- 308. ratni eskadron
- 309. ratni eskadron
- 310. ratni eskadron
- 425. ratni eskadron
Unutar Zapovjedništva zračne obuke, postoji i Materijalno zapovjedništvo ratnog zrakoplovstva.
Materijalno zapovjedništvo ratnog zrakoplovstva (eng. Air Force Materiel Command, AFMC) nastalo je spajanjem Sustavnog zapovjedništva ratnog zrakoplovstva (eng. Air Force Systems Command, AFSC) i Logističkog zapovjedništva ratnog zrakoplovstva (Air Force Logistic Command, AFLC). Ono je zaduženo za osiguravanje, ispitivanje i održavanje opreme američkog ratnog zrakoplovstva. Kao takvo ima veliku ulogu u programu F-16 lovaca, kao što je testiranje zrakoplova i njihovog naoružanja.
Svoje poslove, Materijalno zapovjedništvo ratnog zrakoplovstva, osim za američku vojsku, vrši i u nekoliko inozemnih ratnih snaga.
Zapovjedništvo rezervnih snaga ratnog zrakoplovstva obuhvaća sljedeće zrakoplovne jedinice:
- 301. ratno krilo - mornarička baza Fort Worth, Texas
- 457. ratni eskadron
- 419. ratno krilo - baza Hill, Utah
- 466. ratni eskadron
- 482. ratno krilo - baza Homestead, Florida
- 93. ratni eskadron
- 944. ratno krilo - baza Luke, Arizona
- 301. ratni eskadron
Nacionalna garda, kao i njeno ratno zrakoplovstvo, ključni je dio strukture američke vojske općenito. Podijeljeno je na sljedeće dijelove:
|
|
Pacifičke zračne snage (eng. Pacific Air Forces, PACAF) jedna je od prvih jedinica američkog ratnog zrakoplovstva koja je započela koristiti F-16, kao i najnovije modele tog lovca.
Pacifičke zračne snage podijeljene su na sljedeće jedinice:
- 8. ratno krilo - baza Kunsan, Južna Koreja
- 35. ratni eskadron
- 80. ratni eskadron
- 35. ratno krilo - baza Misawa, Japan
- 13. ratni eskadron
- 14. ratni eskadron
- 51. ratno krilo - baza Osan, Južna Koreja
- 36. ratni eskadron
- 354. ratno krilo - baza Eielson, Aljaska
- 18. agresorski eskadron
Nakon što su Pacifičke zračne snage prihvatile F-16 kao svoj standardni lovac, tu odluku prihvtilo je i Američko ratno zrakoplovstvo koje ima svoje baza u Europi.
Zračne snage u Europi sastoje se od sljedećih jedinica:
- 31. ratno krilo - baza Aviano, Italija
- 510. ratni eskadron
- 555. ratni eskadron
- 52. ratno krilo - baza Spangdahlem, Njemačka
- 22. ratni eskadron
- 23. ratni eskadron
Američka mornarica (eng. United States Navy) osim F/A-18 Hornet lovca, koristi i F-16 Fighting Falcon. Lagani F-16 idealan je zaizvršavanje zadataka, te se koriste jednosjedi (F-16N) i dvosjedi (TF-16). Također, u mornaricu su uvedeni modeli F-16A/B-15OCU koji su prvotno bili namijenjeni Pakistanu. Zbog embarga prema toj zemlji, isporuka zrakoplova je otkazana, te su lovci uvedeni u američku mornaricu. Američka mornarica koristi 40 F-16 zrakoplova.[2]
Nacionalna agencija za aeronautiku i svemir, poznatija kao NASA koristi F-16 vojne avione koji imaju važnu ulogu u razvoju i istraživanju zrakoplovne tehnologije. NASA-ina flota sastoji se od dva F-16 lovca - F-16XL i F-16A AFTI,koji su dovedeni iz Američkog ratnog zrakoplovstva. U istraživanju naprednih tehnologija, NASA ne koristi samo F-16, već i druge zrakoplove.
1970-ih godina Belgija, Nizozemska te skandinavske zemlje - Norveška i Danska namjeravale su obnoviti svoje ratno zrakoplovstvo. Francuski proizvođač "Dassault Aviation" ponudio je svoj lovac Dassault Mirage 1, dok je američki proizvođač "General Dynamics" ponudio F-16 Fighting Falcon. U konačnici F-16 pobjeđuje na natječaju u svim zemljama, dok Dassault Aviation nastavlja s razvojem novog lovca Mirage 2000. Prve isporuke F-16 zrakoplova započinju početkom 1980-ih.
-
Danski F-16 Fighting Falcon -
Nizozemski F-16 Fighting Falcon -
Norveški F-16 Fighting Falcon
Belgija je (uz Nizozemsku) najveći kupac F-16 zrakoplova od svih američkih NATO partnera, ali je i primarni proizvođač istih u sklopu partnerstva. Belgija je u prvoj narudžbi početkom 1979. naručila 116 F-16A i F-16 B zrakoplova. Zrakoplovi su isporučeni 1985. Druga narudžba obuhvaćala je 44 F-16A-15OCU i F-16B-15OCU zrakoplova koji su u potpunosti isporučeni 1991.
Danska je, kao i Norveška, najmanji korisnik F-16 zrakoplova unutar američkog NATO partnerstva. Dansko kraljevsko ratno zrakoplovstvo naručilo je 77 zrakoplova.
Nizozemska je naručila veliku količinu F-16 lovaca. Najprije je naručeno 102 zrakoplova, dok je kasnije nizozemskom ratnom zrakoplovstvu pridodano još 111 zrakoplova. 52 od njih su modeli F-16A/B-15OCU. Uz kasnije narudžbe, Nizozemska vojska danas raspolaže s 228 F-16 lovaca.
Norveška je u svoju vojsku uvela F-16 zrakoplove kao zamjenu za F-104 Starfighter. Norveško ratno zrakoplovstvo broji 72 modela F-16A/B.
Nakon dugotrajnih pregovora, Grčko ratno zrakoplovstvo naručilo je F-16 lovce 1985. u programu naoružavanja grčke vojske, pod kodnim imenom Ksenija. U prvom programu Ksenija (1989. – 1990.) naručeno je 40 F- 16 lovaca, i to 34 modela F-16C-30 i 6 modela F-16D-30. U drugom programu Ksenija (1997. – 1998.) naručeno je također 40 F-16 lovaca (32 modela F-16C-50 i 8 modela F-16D-50). U trećem i četvrtom programu Ksenija (2002. – 2004. i 2009. – 2010.) naručeno je 60, odnosno 30 zrakoplova. Svi ugovorena količina zrakoplova je isporučena, osim 6 modela F-16D-30 iz prvog Ksenija projekta (1989. – 1990.) Projekt Ksenija II iz 1997. i 1998. uz ugovorenih 40 zrakoplova, povećan na još dodatnih 32 zrakoplova tipa F-16D-50.
Grčka danas raspolaže s ukupno 196 F-16 zrakoplova.
Italija se odlučila za kupnju Eurofighter Typhoona kao lovca nove generacije za talijansko ratno zrakoplovstvo, no vojska se još nije pripremila za ulazak novog lovca. U međuvremenu, Italija se privremeno služila s Panavia Tornado zrakoplovima koji su bili privremeno zakupljeni od britanskog RAF-a. Ugovor s RAF-om je istekao 2003., ali Eurofighter Typhoon još nije bio spreman za potpuno uvođenje u vojsku. Kao rješenje tog problema, potpisao se 10-ogodišnji ugovor o zakupu 34 F- 16 zrakoplova, dok se Eurofighter ne "aklimatizira" u talijanskim zračnim snagama. Ugovor je obuhvaćao 26 F-16A-15ADF, 4 F-16B-15ADF i 4 F-16A/B-5/10. Ti lovci većinom su preuzeti od Američkog ratnog zrakoplovstva (USAF).
Ugovor o zakupu vojnih lovaca poznat je pod kodnim imenom CEZAR.
Jedna od bivših članica Varšavskog pakta, nastojala je zamijeniti postojeću zračnu flotu s lovcima nove generacije. Tadašnja flota sastojala se od sovjetskog MiG-23 (povučen iz službe 1999. zbog male količine) i MiG-21 (povučen iz službe 2003.).
U javnom natječaju koje je objavilo poljsko ratno zrakoplovstvo, četiri lovca imala su najviše izgleda za pobjedu i sklapanje posla:
U konačnici, ponuda za kupnju MiG-29 je odbijena, dok su se u samoj završnici našli švedski JAS 39 Gripen i američki F-16. Unatoč velikim izgledima švedskog ponuđača, Poljska u konačnici naručuje 48 F-16C/D-52+ lovca. Ovi zrakoplovi dostavljeni su u razdoblju od 2006. do 2009. u vojnom programu, kodnog naziva NEBO. Sam lovac F-16 nosi naziv Fighting Falcon (eng. borbeni sokol). Budući da u poljskom zrakoplovstvu, helikopteri PZL W-3 Sokół nose naziv sokol, te kako bi se izbjegle zabune, poljski F-16 lovci nose naziv Jastrząb (polj. jastreb).
Uz postojeće F-16 zrakoplove, Poljska koristi i MiG-29 lovce. Naime, ti zrakoplovi pripadali su ratnom zrakoplovstvu Istočne Njemačke, ali njemačkim ujedinjenjem, oni su uključeni u sastav njemačkog zrakoplovstva (njem. Luftwaffe). Zbog svoje zastarjelosti, ti zrakoplovi prodani su Poljskoj uz simboličnu cijenu od jednog eura po zrakoplovu. Tako je Poljska danas NATO članica s najviše MiG-29 zrakoplova, a vjerojatno i jedina zemlja na Svijetu koja u svojem ratnom zrakoplovstvu istovremeno ima američki F-16 i sovjetske lovce MiG-29 (32 komada) i Su-22 (48 komada).
Kodno ime poljske kupnje F-16 lovaca je "PEACE NEBO".
Portugal je 1980. odlučio zamijeniti zastarjele A-7 Corsair II avione koje su koristili u svojim eskadrilama. Razlog zamjene postojećih lovaca bio je u tome što nisu bili prikladni za obrambenu ulogu te mnogi logistički problemi. Temeljni logistički problem bio je što se A-7 Corsair II više nije proizvodio, a nisu ga koristile ni američke zračne snage i ratna mornarica. Samim time Portugal nije mogao doći do rezervnih dijelova. Također, uskoro je i proizvođač A-7 Corsair II aviona, Ling-Temco-Vought, zbog poslovnih razloga prestao postojati.
Stoga je Portugal odlučio u svoje zračne snage uvesti F-16 lovac. Portugalski ugovor o kupnji vojnih lovaca poznat je pod kodnim imenom ATLANTIS.
Od 2005. portugalske zračne snage lete s 18 F-16 A/B Block 15 OCU i 8 F-16 AM/BM lovaca. Također, za te lovce, portugalska vojska trenutno koristi AN/ALQ-131 ECM opremu koja je davno kupljena za potrebe A-7P Corsair II aviona. U budućnosti će portugalski F-16 biti opremljeni s Rafael LITENING II sustavom za ciljanje protivnika.
Dijelovi portugalskog ratnog zrakoplovstva u kojem se koristi F-16:
- 201. ratni eskadron Falcões - zračna baza Monte Real - Monte Real - F-16 A Block 15 OCU.
- 301. ratni eskadron Jaguares - 5. zračna baza - Monte Real - F-16 AM.
U kolovozu 1990. Vlada portugalskog premijera Cavaca Silve potpisala je "Pismo o prihvaćanju" (eng. Letter Of Acceptance - LoA) koje je dovelo do stvaranja programa "PEACE ATLANTIS" na temelju kojeg su kupljeni F-16 lovaca. U početku je SAD Potugalu ponudio F-16 iz serije Block 10 koji su predstavljali obrambeni višak. Ta ponuda je odbijena, te je u konačnici naručeno 20 novo izgrađenih F-16 Block 15 OCU (17 A i 3 B modela) s Pratt & Whitney F100 motorom. Ti lovci bili su identični onima kojima se koriste zračne snage američke Nacionalne garde - F-16 ADF. Isporuka narudžbe započela je 18. veljače 1994. a završena je 18. srpnja iste godine. Portugalski piloti iz 302. i 304. eskadrile, koji su izabrani za korištenje F-16 lovaca, bili su obučavani u američkom gradu Tucsonu (savezna država Arizona) između siječnja i lipnja 1994.
Tokom Rata na Kosovu, u sklopu NATO snaga, koristili su se F-16 lovci portugalskih zračnih snaga. Avioni su korišteni u sklopu "Operacije zajedničkih snaga" a korišteni su u operacijama pratnje i zračne patrole Portugalski lovci nisu bili na istoj razini kao moderni F-16 lovci drugih NATO članica jer nisu imali moderno naoružanje i sustav ciljanja.
1996., za vrijeme vlade premijera Antónija Guterresa, započeli su novi portugalski pregovori o mogućnosti kupnje novih F-16 lovaca i njihove modernizacije. Pentagon je odobrio sporazum 20. studenog 1997., te je Portugal godinu dana potom (30. studenog 1998.) potpisao "Pismo o prihvaćanju" (eng. Letter Of Acceptance - LoA) o kupnji 25 rabljenih F-16 Block 15 (21 A i 4 B modela) lovaca. Portugal je avione kupio u sklopu vojnog programa - Peace Atlantis II. Ovaj program je obuhvaćao i kupnju Pratt & Whitney F100-PW-220E motora, opremu za 20 lovaca, logističku potporu i obuku pilota.
U početku je portugalski plan bio nadogradnja F-16 lovaca iz Peace Atlantis II programa, i prebacivanje aviona iz Peace Atlantis I u drugi eskadron gdje bi zrakoplovi obavljali poslove taktičke zračne podrške.
Lovci su opremljeni sa sustavom za dnevne i noćne uvjete rada, dok su motor, elektronika i kokpit nadograđeni. Na taj način opremljen je 301. ratni eskadron iz kojeg je povučen A-7 Corsair II te je umjesto njega uveden F-16 koji ima napadačku ulogu.
Planirana nadogradnja lovaca obavljena je u Portugalu. 2001. godine nadograđena su prva dva zrakoplova. Nadogradnju su izvršili Amerikanci, dok su Portugalci promatrali rad američkih inženjera. U lipnju 2003. isporučen je prvi F-16 AM lovac, dok su portugalski inženjeri i tehničari sami izvršili nadogradnju 18 lovaca.
Bahrein je 1987. naručio 8 F-16C i 4 F-16D lovaca unutar programa kodnog naziva KRUNA. Ti zrakoplovi isporučeni su prije prvog Zaljevskog rata. Završetkom rata te povećanom američkom vojnom prisutnošću, Bahrein je namjeravao postojeću flotu [Northrop F-5|F-5 Tige]r lovaca zamijeniti s onim F-16. U inicijalnim pregovorima namjeravalo se kupiti 10 F-16N lovaca koji su povučeni iz američke mornarice i američkog marinskog korpusa. U konačnici, odlučena je kupnja 10 novih F-16C lovaca. Uz prodaju lovaca, SAD je dozvolio i prodaju AIM-120 AMRAAM projektila koji nisu namijenjeni inozemnoj prodaji. Prodaja tih projektila dozvoljena je zbog činjenice da je 5. korpus američke vojske baziran u Bahreinu.
Nakon mirovnih pregovora Egipta i Izraela u američkom Camp Davidu, koji su imali povijesni značaj, Egipat je odlučio vlastitu vojsku opremiti sa zapadnim oružjem. Egipat je 2002. naručio kupnju 42 F-16A/B-15, 40 F-16C/D-32, i 138 F-16C/D-40 lovaca za potrebe egipatskog ratnog zrakoplovstva.[3] Tako je Egipat postao jedan od najvećih korisnika F-16 lovaca u svijetu. Ugovor s Egiptom nosi kodno ime VECTOR. U ožujku 2009. Egipat objavljuje vijest da namjerava svoju flotu proširiti na još 20 F-16 lovaca (16 F-16C i 4 F-16D). Egipat trenutno ima na raspolaganju 220 F-16 aviona te je četvrti najveći svjetski korisnik tih lovaca.[4]
Izrael je jedan od najvećih korisnika F-16 lovaca, odmah iz Američkih zračnih snaga. 1978. Izrael je najavio da namjerava kupiti F-16 lovce. Prva izraelska narudžba ovih lovaca bila je 1981., nakon što su oborili sirijski helikopter Mi-8 i lovac MiG-21.[5]
Izrael je iskoristio slučajnost da je u tom vremenu odbijena iranska narudžba, pa su proizvedeni F-16 zrakoplovi prodani Izraelu.
U programu kupnje F-16 aviona, kodnog imena PEACE MRAMOR I isporučeno je 75 F-16A/B lovaca. Ovi avioni imenovani su nazivom "Nerz" (heb. jastreb). Nakon toga uslijedila je nova narudžba i isporuka kodnog imena PEACE MRAMOR II o kupnji 75 F-16C/D block 30 aviona.
U razdoblju od 1991. do 1993. Izrael se na temelju projekta PEACE MRAMOR III naoružava s 30 F-16C block 40 i 30 F-16D block 40. Ti avioni nazvani su "Barak" (heb. svjetlost). Avioni su kupljeni u sklopu nadogradnje izraelskih zračnih snaga tokom Zaljevskog rata.
1994. Izraelu je dostavljena brodska pošiljka 50 F-16A/B lovaca kao dio američkih obrambenih zaliha (projekt PEACE MRAMOR IV).
U projektu kodnog imena PEACE MRAMOR V vrijednom 4,5 mlrd. USD, Izrael je naručio 102 lovca F-16D block 52+ koji koriste oznaku F-16I ili "Sufa" (heb. Oluja). Prva isporuka započela je 2004. a zadnja je obavljena 2009.
Prema podacima iz 2008., Izrael je u službi imao 345 F-16 lovaca.[6]
Kao i Egipat, i Jordan je "otvorio vrata" kupnji modernog američkog oružja. Jordan je tu mogućnost ostvario 1994., potpisivanjem mirovnog ugovora s Izraelom. Jordan se sa SAD-om dogovorio o najmu F-16 lovaca za potrebe Jordanske zračnih obrambenih snaga, uz mogućnost prijenosa vlasničkih prava na kraju. Sporazumom pod kodnim imenom PEACE SOKOL, Jordan 1997. i 1998. postaje korisnik 16 F-16A/B-15ADF lovaca. Drugim sporazumom, PEACE SOKOL II, isporučeno je 17 lovaca sličnog tipa. Svi ti zrakoplovi isporučeni su Jordanu, jer su u obrambenim snagama SAD-a predstavljali višak.
2005. Jordan kupuje tri F-16 zrakoplova od Kraljevskih nizozemskih zračnih snaga. Kasnije, Jordanske kraljevske zračne snage od Belgije i Nizozemske kupuju ukupno 22 rabljena F-16 aviona.
Danas Jordanske zračne snage predstavljaju uglednu vojnu jedinicu s 58 F-16 lovaca.
U svibnju 2002. sultanat Oman potpisuje sporazum s Vladom SAD-a o kupnji 12 F-16 zrakoplova. U projektu kodnog imena A'SAMA A'SAFIYA (ara. Vedra neba), naručeno je 8 jednosjeda F-16C i 4 dvosjeda F-16D.[7]
Bilo je iznenađujuće da je F-16 pobijedio na natječaju Ujedinjenih Arapskih Emirata, jer je postojala jaka konkurencija kao što su Dassault Rafale i F-15 Eagle. Ključ uspjeha bila je napredna konfiguracija modela F-16E/F-60. Ukupno je naručeno 80 zrakoplova.
Za vrijeme administracije američkog predsjednika Georgea Busha Mlađeg, Maroko je naručio 24 modela F-16C/D (lovac) i 24 modela F-16 T-6B (trenažni avion). Posao vrijedan 2,6 mlrd. USD sklopljen je 27. prosinca 2007.[8] Prodaja zrakoplova službeno je objavljena 6. lipnja 2008.[9]
Indonezija je mali korisnik F-16 lovaca. Zemlja je naručila samo 12 F-16A/B-15OCU. Dva F-16A lovca izgubljena su u dvije različite nesreće. Tako danas Indonezija koristi svega 6 F-16A-15OCU i 4 F-16B-15OCU, odnosno sveukupno 10 F-16A/B-15OCU aviona u službi.[10] Program kupnje američkih lovaca poznat je pod nazivom "PEACE BIMA-SENA".
Kupnja još 9 F-16 lovaca je otkazana u korist nabave 12 ruskih Su-30KI lovaca i 8 Mi-17 helikoptera. Neki izvori navode da je Indonezija nabavila 24 Su-30KI lovaca. Također, razlog otkaza kupnje američkih lovaca je i azijska financijska kriza 1997. godine.[11][12]
Indonezijske zračne snage planirale su nadogradnju postojećih F-16A/B-15OCU lovaca na F-16C/D standard do kraja 2009. Također, Indonezija ima u planu kupnju novih F-16C/D lovaca, koji bi zamijenili povučene, ali svejedno u rezervnoj službi, F-5E Tiger II avione.[13]
U razdoblju od 2000. do 2005. SAD je nametnuo embargo na prodaju oružja Indoneziji. To je rezultiralo prizemljenjem F-16 lovaca zbog nedostatka rezervnih dijelova.
Indonezija danas traži odobrenje za kupnju 6 novih F-16 C/D modela kako bi pojačali svoju eskadrilu s F-16 lovcima.[14]
Zbog hitne potrebe za naprednim avionima, kako bi se mogla suprotstaviti Sjevernoj Koreji, Vlada Južne Koreje je 1981. brzo naručila 36 F-16C/D lovaca. Time je Južna Koreja postala prvi korisnik C/D modela izvan SAD-a. Još ambicioznijim programom (Korejski ratni program) osigurala se nabava dodatnih 120 novih lovaca. Zbog različitih poteškoća, 72 F-16C/D Block 52D(KF-16C/D) lovaca proizvodilo se u Južnoj Koreji a svega 28 u američkom Fort Worthu. 2000. godine u Južnoj Koreji proizvedeno je još 20 F-16 lovaca koji su uključeni u južnokorejske zračne snage.[15]
Južnokorejski program naoružavanja tamošnjih zračnih snaga s F-16 avionima poznat je pod kodnim imenom PEACE MOST.
U svibnju 2009. Vlada Južne Koreje objavila je plan nadogradnje svoje KF-16C/D flote s poboljšanim radarom i naoružanjem, a odobrio ga je predsjednik Lee Myung-bak. Taj plan trajat će od 2010. do 2014.
Južnokorejske zračne snage raspolažu s 135 of the “KF-16” lovaca (lovci južnokorejske licencne proizvodnje). Lovci su u Južnoj Koreji građeni od 1994. do 2004. ukupno vrijede 5,5 mlrd. USD.
Ključna nadogranja južnokorejskih lovaca uključuje ugradnju novih radara, umjesto postojećih APG-68v5/v7 radara. Također, u lovce je ugrađena nova elektronika, računala, poboljšani kabeli i nova podatkovna sabirnica. Zahvaljujući tim nadogradnjama, vojni lovci Južne Koreje mogu koristiti GPS navođeno oružje, AIM-9X Sidewider projektile i novu opremu.
Novine Korea Times izvjestile su o tome da Južna Koreja razmatra o opremanju svojih lovaca s IAI EL/M-2032 radarom kojim su opremljeni izraelski F-16 lovci a koji su također, izvezeni u mnoge zemlje.[16]
Pakistan je bio jedan od prvih kupaca F-16 lovaca, tražeči novi lovac za vlastite zračne snage, nakon što se njihov "rival" Indija opskrbio sa sovjetskim lovcima MiG-29. SAD se tada obvezao na prodaju velike količine F-16A/B lovaca Pakistanu. Početna narudžba iznosila je 40 aviona koji su dostavljeni u dvije isporuke, a to je kasnije dovelo do narudžbe 71 F-16A/B-15OCU lovaca. Međutim, zbog političkog stanja u Pakistanu, koji je započeo s razvojem nuklearnog programa, na naručene zrakoplove stavljen je embargo prije same isporuke. 28 zrakoplova ostalo je u američkom skladištu. Dok su ti avioni imali potencijalne kupce, u konačnici je odlučeno da će se avioni koristitiu američkim zračnim snagama i mornarici kao "agresorski lovci". Izrada preostalih naručenih zrakoplova je prekinuta.
Program naoružavanja pakistanskih zračnih snaga s F-16 lovcima, poznat je pod kodnim nazivom - PEACE PROLAZ.
U studenom 2006. Pakistan je potpisao "Pismo o prihvaćanju" (eng. Letter Of Acceptance - LoA) o kupnji 18 novih F-16C/D Block 52+, 28 F-16A/B Block 15 i 60 M3 modula (opreme). Cjelokupni sklopljeni posao vrijedio je 5,1 mlrd. USD. Potpisani sporazum uključivao je infrastrukturu i naoružanje za lovce te obuku pilota. Isporuka F-16A/B započela je 2007. dok je dostava F-16C/D predviđena za kraj 2008. ili početak 2009. Pakistan je također zapoečeo s nadogradnjom 60 lovaca, te se predviđa da će se cijeli posao nadogradnje završiti između 2010. i 2012. U travnju 2006. novine Janes Defence Weekly izvjestile su da će pakistanske zračne snage nabaviti dodatnih 18 F-16 lovaca. Očekuje se da će svih 18 F-16C/D lovaca biti dostavljeno u Pakistan do kraja 2010. godine. Također, pakistanske zračne snage najavile su kupnju još 14 F-16C/D block 52+ lovaca koji će biti dostavljeni 2011.
Pod kodnim imenom CARVIN, Singapur je modernizirao vlastito ratno zrakoplovstvo s F-16 lovcima. U razdoblju od 1988. do 2004., potpisano je 4 ugovora o isporuci 58 zrakoplova. Kao i u Grčkoj, ugovori su naknadno preinačeni, te Singapur danas raspolaže sa 70 F-16 lovaca.
Kraljevske tajlandske zračne snage najprije su naručile 12 F-16A/B-15OCU lovaca, a kasnije još 6 F-16A-15OCU lovaca. 1995. Tajland naručuje još 18 novih F-16 lovaca. Kasnije, nakon što je propala mogućnost o kupnji F/A-18 Hornet zrakoplova, Tajland naručuje 18 F-16 lovaca od Američkih zračnih snaga. Sve četiri tajlandske nabave ovih aviona, poznate su pod konim imenom PEACE NARESUAN.
Poćetkom 2005. Tajland je od Singapurskog ratnog zrakoplovstva zaprimio 3 F-16A-15OCU i 4 F-16B-15OCU.
2011. se namjerava da lovci F-16A/B-15 OCU tajlandskog 403. eskadrona budu nadograđeni na F-16 MLU standard.
Tajvan je uz Tursku i Izrael veliki strani korinik F-16 lovaca, iako su imali samo jednu narudžbu tih aviona. 1992. godine Tajvan je naručio 150 F-16A/B-20 lovaca, dok je u isto vrijeme zemlja naručila i 60 Dassault Mirage 2000 lovaca. Dostava svih F-16 aviona dovršena je 2001. godine. Također, Tajvan je pokrenuo AIDC Ching-Kuo program razvoja i proizvodnje vlastitog lovca.
Program tajvanske kupnje američkih vojnih zrakoplova F-16 poznat je pod kodnim imenom - PEACE FENGHUANG (PEACE PHOENIX).
Tajvanske zračne snage namjeravaju vlastite F-16 A/B Block 20 lovce zamijeniti onima iz novije generacije vojnih aviona. Zemlja je pokazala interes za F-35 Lightning II. Međutim, zbog političkih problema u Tajvanu, malo je vjerojatno da će ovaj napredni lovac biti prodan Tajvanu u bliskoj budućnosti. Kao rezultat toga, Tajvan je naručio 66 F-16C/D Block50/52 lovaca kao privremenu zamjenu.[17] Ta vojna kupnja izazvala je izrazito protivljenje službenog Pekinga (naime NR Kina ne priznaje Tajvan kao neovisnu zemlju, nego ga smatra odmetnutim dijelom svojeg teritorija).
Turske zračne snage 3. su svjetski korisnik F-16 lovaca, nakon SAD-a i Izraela. Turska je također postala jedna od rijetkih zemalja koje od proizvođača Lockheed Martina imaju pravo na licencnu proizvodnju F-16 lovaca.
Turska trenutno raspolaže s 240 F-16 zrakoplova. 2007. naručeno je 30 novih zrakoplova a bit će dostavljeni tokom 2010. i 2011. Sve turske F-16 avione proizvodi Turska aerosvemirska industrija (eng. Turkish Aerospace Industries. Na temelju sporazuma PEACE ONYX o stranoj vojnoj prodaji, svaki F-16 proizveden u Turskoj mora biti dostavljen u SAD, prije nego što uđe u sastav Turskih zračnih snaga.
2005. Turska potpisuje ugovor vrijedan 1,1 mlrd. USD o ugranji paketa elektronike temeljenom na "Programu provedbe zajedničke konfiguracije" (eng. Common Configuration Implementation Program) u Američkim zračnim snagama. Unutar tog ugovora, turska vojska je naručila 30 novih F-16 Block 50/52+ lovaca. Lovce će proizvesti Turska aerosvemirska industrija.[18] Također, ista tvrtka nadogradit će 165 F-16 lovaca na F-16 Block 50+ standard.
Lovci koje će proizvesti Turska aerosvemirska industrija za potrebe Turskih zračnih snaga, imat će originalne američke komponente kao što su ASELPOD, ASELSAN (razvijen sustav kacige), napredno računalo koje se koristi u misijama, IFF sustav (sustav za identtifikaciju prijateljskih ili neprijateljskih aviona) te oprema za elektroničku samo-zaštitu.
F-16 proglašen je pobjednikom Čileanskog ratnog zrakoplovstva 2000. godine, nakon dugog natjecanja, na kojem se tražio moderni lovac nove generacije. F-16 pobijedio je u konkurenciji koju su činili F/A-18 Hornet, Dassault Mirage 2000 i JAS 39 Gripen.
Čile je trenutno naručio deset F-16C/D lovaca. Dogovor o kupnji šest C i četiri D modela vrijedan 600 mil. eura, sklopljen je 2002. pod kodnim imenom PEACE PUMA. Kupljeni lovci opremljeni su s američkim projektilima AIM-120 i AIM-9 Sidewinder te projektilima izraelske proizvodnje - Derby, Python IV i Python V.
2005., Čile od Nizozemske kupuje 18 F-16A/B MLU zrakoplova (11 F-16AM i 7 F-16BM). Lovci su isporučeni sredinom 2006.[19] Krajem 2008. Čileansko ministartsvo obrane izrazilo je interes o kupnji dodatnih 18 F-16 lovaca od Nizozemske.[20] Dogovor s Nizozemskom, potvrđen je u travnju 2009.[21]
Prvi, i do 2000. godine, jedini korisnik F-16 lovaca u Južnoj Americi. U programu PEACE DELTA, Venezuela je u svibnju 1982. naručila 24 F-16A/B. Izvorno je Američka Vlada ponudila F-16/J79 lovce, no na kraju je odobrena prodaja standardnih modela iz proizvodne serije Block 15.[22] U rujnu 1983. započela je isporuka 18 A modela i 6 B modela, dok je u kolovozu 1985. isporuka u potpunosti izvršena.
Od 1984. lovci ulaze u sastav 161. i 162. ratnog eskadrona smještenog u zračnoj bazi El Libertador, u gradu Palo Negro.
Ratno zrakoplovstvo Venezuele htjelo je naručiti dodatnih 24 F-16 lovaca, no nisu bili u mogućnosti da si omoguće kupovinu novih zrakoplova.[23]
Venezuela je tražila zamjenu za dva F-16 lovca koje je izgubila krajem 1997.,[24] no zbog financijskih problema i loših odnosa između SAD-a i Vlade predsjednika Huga Cháveza, zemlja nije bila u mogućnosti da se obavi kupnja. Ti loši odnosi rezultirali su odlukom američke Vlade, koja je donesena 15. svibnja 2006., da se Venezueli zabrani prodaja oružja. Zakon je stupio na snagu u listopadu iste godine. Cilj američkog embarga na oružje, bio je da F-16 lovci Venezuele postanu operativno ne-upotrebljivi, jer je SAD onemogućio prodaju rezervnih dijelova i ostale opreme za F-16 Venezueli. Venezuela je ubrzo "odgovorila" na američki embargo. Tada je general Alberto Muller, vojni savjetnik predsjednika Cháveza, najavio da će Venezuela prodati 21 F-16 lovaca Iranu.[25] Nakon toga, Venezuela je odlučila da će se američki lovci F-16 zamijeniti s ruskim Su-30 lovcima. Tako je sredinom lipnja 2006. otkriveno da je Venezuela naručila nekoliko Su-30 lovaca.[26]
F-16 lovci Zračnih snaga Venezuela modificirani su te mogu koristiti izraelske Python IV zrak-zrak projektile.[27]
Dijelovi venezuelanskog ratnog zrakoplovstva u kojem se koristi F-16:
- 161. ratni eskadron "Caribes" - zračna baza El Libertador Airbase, Palo Negro - F-16A/B,
- 162. ratni eskadron "Gavilanes" - zračna baza El Libertador Airbase, Palo Negro - F-16A/B.
Brazil bi vlastite zračne snage mogao opskrbiti s modelom F-16BR. Također, Brazil namjerava surađivati s proizvođačem Lockheed Martinom u obliku joint venturea.
Hrvatska namjerava svoje ratno zrakoplovstvo koje se sastoji od sovjetskih MiG-21 aviona zamijeniti s 12 ili više modernih višenamjenskih lovaca u razdoblju između kraja 2017. godine kada će biti donesena odluka o odabiru novog zrakoplova i 2022. godine do kada je predviđena potpuna funkcionalnost eskadrile. Najizgledniji kandidati su JAS 39 Gripen i F-16C/D.[28]
Indija je na javnom natječaju zatražila kupnju lovaca nove generacije. Američki proizvođač Lockheed Martin ponudio je model F-16IN kao vlastitu ponudu.
Iračka Vlada je krajem 2008. objavila da namjerava kupiti 36 F-16 lovaca.[29][30] U proljeće 2009. donesena je odluka kojom Vlada namjerava potrošiti 1,5 mljrd USD za početnu narudžbu o kupnji 18 F-16 lovaca. Kasnije je donesena odluka o eventualnoj kupnji od ukupno 96 lovaca.[31]
Sekretarijat Nacionalne obrane Meksika najavio je početkom 2009. da Northrop F-5 lovci u ratnom zrakoplovstvu stižu prema svojem kraju radnog vijeka, te da ih treba zamijeniti. Prijedlog od eventualnoj kupnji F-16 lovaca "zamrznuli" su zastupnici meksičkog Kongresa, jer smatraju da F-16C/D lovci neće pomoći u trenutačnim operacijama protiv organiziranog kriminala.
24. ožujka 2010. Vrhovni savjet obrane odobrava kupnju 24 F-16 C/D lovaca. Tu odluku odobrio je i rumunjski Parlament. Prva isporuka zrakoplova očekuje se 2013. Ukupna vrijednost sklopljenog posla iznosi 1,4 mlrd. USD.[32] Ta isporuka obuhvaća prvu fazu modernizacije rumunjske vojske. U drugoj fazi namjerava se kupiti još 24 F-16 C/D lovaca. Pretpostavlja se da će lovci isporučeni u prvoj fazi doći do svojeg kraja radnog vijeka 2025. Tada se ti lovci namjeravaju zamijeniti s 24 F-35 Lightning II lovaca.[33]
Iran je naručio isporuku 300 zrakoplova za svoje zračne snage, ali nakon Iranske revolucije isporuka je otkazana, a 79 dotad proizvedenih zrakoplova prodano je Izraelu.
Kraljevsko novozelandsko ratno zrakoplovstvo namjeravalo je 2001. kupiti 28 F-16 lovaca, koji bi u floti zamijenili A-4 Skyhawks avione. Narudžbu je otkazala Laburistička Vlada uz obrazloženje da se Novi Zeland nalazi u sigurnom okruženju, te su nepotrebna ulaganja u novu zračnu flotu.
Glavni kupci F-16 lovaca su SAD i originalni američki NATO partneri (Belgija, Nizozemska, Danska i Norveška). Drugim zemljama, F-16 lovci prodani su u skladu sa sporazumom poznatim pod imenom "Strana vojna prodaja" (eng. Foreign Military Sales).
Sjedinjene Države prilikom prodaje svojih F-16 lovaca stranim zemljama, prodajnim programima dodjeljuju kodna imena. Kodna imena započinju s riječi PEACE (eng. mir) što ukazuje na nadzor od strane Zapovjedništva američkih zračnih snaga. Druga riječ ovisi o situaciji i zemlji kojoj se lovci prodaju. Tako je primjerice drugo kodno ime u prodajnom programu s Italijom - CEZAR, po poznatom rimskom vladaru, a s Grčkom - ime KSENIJA, vezanom uz njihovu mitologiju i kulturu. Kodna imena prodaje aviona pišu se velikim slovima.
Ako neka zemlja ima više narudžbi, svaka nova narudžba koristi prvotno ime, samo se iza njega nalazi rimski broj, ovisno o tome o redosljedu narudžbe (npr. PEACE MOST I, PEACE MOST II, PEACE MOST III).
S druge strane, prilikom prodaje F-16 lovaca Ujedinjenim Arapskim Emiratima, nisu dodjeljivana kodna imena, jer lovci nisu prodani na temelju "Strane vojne prodaje".
| Inozemna vojna prodaja F-16 Fighting Falcon lovaca | ||||
|---|---|---|---|---|
| Kodno ime | Kupac | Isporuka | Broj i vrsta isporučenih aviona | Bilješke |
| PEACE A'SAMA A'SAFIYA | Oman | 2005. – 2006. | (12) 8 F-16C-50 (Adv.), 4 F-16D-50 (Adv.) | “A'sama A'safiya” na arapskom znači “Vedra neba”. |
| PEACE ATLANTIS | Portugal | 1994. | (20) 17 F-16A-15OCU, 3 F-16B-15OCU | |
| PEACE ATLANTIS II | Portugal | 1999. | (25) 21 F-16A-15, 4 F-16B-15 | |
| PEACE BIMA-SENA | Indonezija | 1989. – 1990. | (12) 8 F-16A-15OCU, 4 F-16B-15OCU | |
| PEACE MOST I | Južna Koreja | 1986. – 1992. | (40) 30 F-16C-32, 10 F-16D-32 | |
| PEACE MOST II | Južna Koreja | 1994. – 2000. | (120) 80 F-16C-52, 40 F-16D-52 | Licencna proizvodnja, Korejski ratni program. |
| PEACE MOST III | Južna Koreja | 2003. – 2004. | (20) 14 F-16C-52, 6 F-16D-52 | Licencna proizvodnja, Korejski ratni program. |
| PEACE CARVIN I | Singapur | 1988. | (8) 4 F-16A-15OCU, 4 F-16B-15OCU | |
| PEACE CARVIN II | Singapur | 1998. | (18) 8 F-16C-52, 10 F-16D-52 | |
| PEACE CARVIN III | Singapur | 2000. – 2002. | (12) 10 F-16C-52, 2 F-16D-52 | |
| PEACE CARVIN IV | Singapur | 2003. – 2004. | (20) 20 F-16D-52 | |
| PEACE CEZAR | Italija | 2003. – 2004. | (34) 26 F-16A-15ADF, 4 F-16B-15ADF, 4 F-16A/B-5/10 | 10-togodišnji ugovor o zajmu od USAF-a. |
| PEACE KRUNA I | Bahrein | 1990. | (12) 8 F-16C-40, 4 F-16D-40 | |
| PEACE KRUNA II | Bahrein | 2000. | (10) 10 F-16C-40 | |
| PEACE DELTA | Venezuela | 1982. – 1984. | (24) 18 F-16A-15, 6 F-16B-15 | |
| PEACE SOKOL I | Jordan | 1997. – 1998. | (16) 12 F-16A-15ADF, 4 F-16B-15ADF | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| PEACE SOKOL II | Jordan | 2003. | (17) 12 [7+9?] F-16A-15ADF, 5 [1?] F-16B-15ADF | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| PEACE FENGHUANG | Tajvan | 1997. – 2001. | (150) 120 F-16A-20, 30 F-16B-20 | |
| PEACE VRATA I | Pakistan | 1983. | (6) 2 F-16A-15, 4 F-16B-15 | |
| PEACE VRATA II | Pakistan | 1983. – 1987. | (34) 26 F-16A-15, 8 F-16B-15 | |
| PEACE VRATA III | Pakistan | Isporuka zaustavljena embargom. | (11) 6 F-16A-15OCU, 5 F-16B-15OCU | |
| PEACE VRATA IV | Pakistan | Isporuka zaustavljena embargom. | (60) 48 F-16A-15OCU, 12 F-16B-15OCU | |
| PEACE VRATA V | Pakistan | 1983. – 1987. | (34) 26 F-16A-15, 8 F-16B-15 | |
| PEACE MRAMOR I | Izrael | 1980. – 1981. | (75) 18 F-16A-5, 8 F-16B-5, 40 F-16A-10, 9 F-16A-15 | |
| PEACE MRAMOR II | Izrael | (75) 51 F-16C-30, 24 F-16D-30 | ||
| PEACE MRAMOR III | Izrael | 1991. – 1993. | (60) 30 F-16C-30, 30 F-16D-30 | |
| PEACE MRAMOR IV | Izrael | 1994. | (50) 3 F-16A-1, 2 F-16B-1, 1 F-16A-5, 7 F-16B-5, 32 F-16A-10, 5 F-16B-10 | |
| PEACE MRAMOR V | Izrael | 2004. – 2009. | (102) 102 F-16D-52 | |
| PEACE NARESUAN I | Tajland | 1988. | (12) 8 F-16A-15OCU, 4 F-16B-15OCU | |
| PEACE NARESUAN II | Tajland | 1990. – 1991. | (6) 6 F-16A-15OCU | |
| PEACE NARESUAN III | Tajland | 1995. – 1996. | (18) 12 F-16A-15OCU, 6 F-16B-15OCU | |
| PEACE NARESUAN IV | Tajland | 2002. – 2003. | (18) 15 F-16A-15ADF, 1 F-16B-15ADF, 2 F-16A-10OCU | |
| PEACE ONYX I | Turska | 1987. – 1995. | (160) 34 F-16C-30, 9 F-16D-30, 102 F-16C-40, 15 F-16D-40 | |
| PEACE ONYX II | Turska | 1996. – 1997. | (40) 34 F-16C-50, 6 F-16D-50 | |
| PEACE ONYX III | Turska | 1998. – 1999. | (40) 26 F-16C-50, 14 F-16D-50 | |
| PEACE ONYX IV | Turska | 2010. – 2011. | (30) 16 F16-C-50+, 14 F16-D-50+ | |
| PEACE NEBO | Poljska | 2006. – 2009. | (48) 36 F-16C-52, 12 F-16D-52 | |
| PEACE VECTOR I | Egipat | 1982. – 1985. | (42) 34 F-16A-15, 8 F-16B-15 | |
| PEACE VECTOR II | Egipat | 1986. – 1988. | (40) 34 F-16C-32, 6 F-16D-32 | |
| PEACE VECTOR III | Egipat | 1991. – 1995. | (47) 35 F-16C-40, 12 F-16D-40 | |
| PEACE VECTOR IV | Egipat | 1994. – 1995. | (46) 34 F-16C-40, 12 F-16D-40 | |
| PEACE VECTOR V | Egipat | 1999. – 2000. | (21) 21 F-16C-40 | |
| PEACE VECTOR VI | Egipat | 2001. – 2002. | (24) 12 F-16C-40, 12 F-16D-40 | |
| PEACE KSENIJA I | Grčka | 1989. – 1990. | (40) 34 F-16C-30, 6 F-16D-30 | |
| PEACE KSENIJA II | Grčka | 1997. – 1998. | (40) 32 F-16C-50, 8 F-16D-50 | |
| PEACE KSENIJA III | Grčka | 2002. – 2004. | (60) 40 F-16C-52, 20 F-16D-52 | |
| PEACE KSENIJA IV | Grčka | 2009. – 2010. | (30) 20 F-16C-52, 10 F-16D-52 | |
| Isporuke F-16 lovaca | ||||
|---|---|---|---|---|
| Model | Kupac | Vrijeme isporuke | Broj i vrsta isporučenih aviona | Bilješke |
| F-16A-1 | USAF | 1978. – 1979. | 21 | |
| F-16A-1 | Belgija | 1979. – 1980. | 17 | |
| F-16A-1 | Nizozemska | 1979. – 1980. | 12 | |
| F-16A-1 | Danska | 1980. – 1983. | 3 | |
| F-16A-1 | Norveška | 1980. | 3 | |
| F-16A-1 | Izrael | 1994. | 3 | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| F-16A-5 | USAF | 1979. – 1980. | 46 | |
| F-16A-5 | Belgija | 1980. – 1981. | 8 | |
| F-16A-5 | Nizozemska | 1980. – 1981. | 14 | |
| F-16A-5 | Danska | 1980. – 1981. | 12 | |
| F-16A-5 | Norveška | 1980. – 1981. | 10 | |
| F-16A-5 | Izrael | 1980. – 1994. | 19 | 1 avion kupljen je od USAF-a. |
| F-16A-10 | USAF | 1980–1981 | 188 | |
| F-16A-10 | Izrael | 1980. – 1994. | 72 | 32 aviona kupljeno je od USAF-a. |
| F-16A-10 | Belgija | 1981. – 1982. | 30 | |
| F-16A-10 | Nizozemska | 1981. – 1982. | 20 | |
| F-16A-10 | Danska | 1981. – 1982. | 15 | |
| F-16A-10 | Norveška | 1981. – 1982. | 15 | |
| F-16A-10 | Italija | 2003. – 2004. | 4 | Avioni su zakupljeni od USAF-a. |
| F-16A-10OCU | Tajland | 2002. | 2 | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| F-16A-15 | Izrael | 1980. – 1981. | 9 | |
| F-16A-15 | USAF | 1981. – 1985. | 409 | |
| F-16A-15 | Egipat | 1982. – 1985. | 34 | |
| F-16A-15 | Nizozemska | 1982. – 1987. | 84 | |
| F-16A-15 | Norveška | 1982. – 1984. | ||
| F-16A-15 | Venezuela | 1982. – 1984. | 18 | |
| F-16A-15 | Belgija | 1983. – 1985. | 41 | |
| F-16A-15 | Danska | 1983. – 1997. | 30 | 6 aviona kupljeno je od USAF-a. |
| F-16A-15 | Pakistan | 1983. – 1987. | 28 | |
| F-16A-15 | NASA | 1991. | 1 | Avion je kupljen od USAF-a. |
| F-16A-15 | Portugal | 1999. | 21 | Avioni su kupljeni od USAF-a |
| F-16A-15ADF | USAF | 1989. – 1992. | 226 | Naprednija verzija F-16A-15 |
| F-16A-15ADF | Jordan | 1997. – 2003. | 24 | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| F-16A-15ADF | Tajland | 2002. – 2003. | 15 | Avion su kupljeni od USAF-a. |
| F-16A-15ADF | Italija | 2003. – 2004. | 26 | Avioni su zakupljeni od USAF-a |
| F-16A-15OCU | Nizozemska | 1987. – 1992. | 47 | |
| F-16A-15OCU | Belgija | 1988. – 1991. | 40 | |
| F-16A-15OCU | Singapur | 1988. | 4 | |
| F-16A-15OCU | Tajland | 1988. – 1996. | 26 | |
| F-16A-15OCU | Indonezija | 1989. – 1990. | 8 | |
| F-16A-15OCU | Pakistan | Isporuka zaustavljena embargom | 13 | Avioni od USAF-a i mornarice SAD-a. |
| F-16A-15OCU | Portugal | 1994. | 17 | |
| F-16A-15OCU | USAF | 2003. | 5 | Avioni koji su prvotno namijenjeni Pakistanu (embargo). |
| F-16A-15OCU | Mornarica SAD-a | 2003. | 8 | Avioni koji su prvotno namijenjeni Pakistanu (embargo). |
| F-16A-20 | Tajvan | 1997. – 2001. | 120 | |
| F-16A-FSD | USAF | 1976. – 1978. | 6 | |
| F-16 AFTI | NASA | 1980. – 2001. | 1 | |
| F-16B-1 | USAF | 1978. – 1979. | 22 | |
| F-16B-1 | Belgija | 1979. – 1980. | 6 | |
| F-16B-1 | Nizozemska | 1979. – 1980. | 6 | |
| F-16B-1 | Danska | 1980. | 2 | |
| F-16B-1 | Norveška | 1980. | 2 | |
| F-16B-1 | Izrael | 1994. | 2 | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| F-16B-5 | USAF | 1979. – 1980. | 27 | |
| F-16B-5 | Belgija | 1980. – 1981. | 4 | |
| F-16B-5 | Nizozemska | 1980. – 1981. | 2 | |
| F-16B-5 | Norveška | 1980. – 1981. | 2 | |
| F-16B-5 | Danska | 1981. | 3 | |
| F-16B-5 | Izrael | 1994. | 15 | 7 aviona kupljeno je od USAF-a. |
| F-16B-10 | USAF | 1980. – 1981. | 25 | |
| F-16B-10 | Belgija | 1981. – 1982. | 2 | |
| F-16B-10 | Danska | 1981. – 1997. | 4 | Jedan avion kupljen je od USAF-a. |
| F-16B-10 | Nizozemska | 1981. – 1982. | 20 | |
| F-16B-10 | Norveška | 1981. – 1982. | 3 | |
| F-16B-10 | Izrael | 1994. | 5 | Avioni su kupljeni od USAF-a |
| F-16B-15 | USAF | 1981. – 1985. | 48 | |
| F-16B-15 | Belgija | 1982. – 1983. | 8 | |
| F-16B-15 | Egipat | 1982. – 1985. | 8 | |
| F-16B-15 | Nizozemska | 1982. – 1987. | 18 | |
| F-16B-15 | Norveška | 1982. – 1983. | 5 | |
| F-16B-15 | Venezuela | 1982. – 1984. | 6 | |
| F-16B-15 | Danska | 1983. | 8 | |
| F-16B-15 | Pakistan | 1983. – 1987. | 12 | |
| F-16B-15 | Portugal | 1999. | 4 | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| F-16B-15ADF | USAF | 1989. – 1992. | 25 | Naprednija verzija F-16B-15. |
| F-16B-15ADF | Jordan | 1997. – 2003. | 9 | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| F-16B-15ADF | Tajland | 2002. | 1 | Avioni su kupljeni od USAF-a. |
| F-16B-15ADF | Italija | 2003. – 2004. | 4 | Avioni su zakupljeni od USAF-a. |
| F-16B-15OCU | Nizozemska | 1988. – 1989. | 5 | |
| F-16B-15OCU | Singapur | 1988. | 4 | |
| F-16B-15OCU | Tajland | 1988. – 1995. | 10 | |
| F-16B-15OCU | Belgija | 1989. – 1990. | 4 | |
| F-16B-15OCU | Indonezija | 1989. – 1990. | 4 | |
| F-16B-15OCU | Norveška | 1989. | 2 | |
| F-16B-15OCU | Pakistan | Isporuka zaustavljena embargom | 15 | Avioni su prodani USAF-u i mornarici SAD-a. |
| F-16B-15OCU | Portugal | 1994. | 3 | |
| F-16B-15OCU | USAF | 2003. | Avioni pod embargom koji su prvotno namijenjeni Pakistanu. | |
| F-16B-15OCU | Mornarica SAD-a | 2003. | 6 | Avioni pod embargom koji su prvotno namijenjeni Pakistanu. |
| F-16B-20 | Tajvan | 1997. – 2001. | 30 | |
| F-16B-FSD | USAF | 1977. – 1978. | 2 | |
| F-16C-25 | USAF | 1984. – 1986. | 209 | |
| F-16C-30 | USAF | 1986. – 1989. | 359 | |
| F-16C-30 | Izrael | 1986. – 1987. | 51 | |
| F-16C-30 | Turska | 1987. – 1990. | 34 | |
| Grčka | 1989. – 1990. | 34 | ||
| Egipat | 1986. – 1988. | 34 | ||
| F-16C-32 | Južna Koreja | 1986. – 1992. | 30 | |
| F-16C-32 | USAF | 1987. – 1989. | 57 | |
| F-16C-40 | USAF | 1988. – 1992. | 232 | |
| F-16C-40 | Bahrein | 1990. – 2000. | 18 | |
| F-16C-40 | Turska | 1990. – 1995. | 102 | |
| F-16C-40 | Egipat | 1991. – 2002. | 102 | |
| F-16C-40 | Izrael | 1991. – 1993. | 30 | |
| F-16C-42 | USAF | 1989. – 1992. | 152 | |
| F-16C-50 | USAF | 1991. – 2004. | 186 | |
| F-16C-50 | Turska | 1996. – 1999. | 50 | |
| F-16C-50 | Grčka | 1997. – 1998. | 32 | |
| F-16C-50 | Oman | 2005. – 2006. | 8 | |
| F-16C-50 | Čile | 2006. | 6 | |
| F-16C-52 | USAF | 1992. – 1996. | 41 | |
| F-16C-52 | Južna Koreja | 1994. – 2004. | 94 | Licencna proizvodnja, Korejski ratni program |
| F-16C-52 | Singapur | 1998. – 2002. | 26 | |
| F-16C-52 | Grčka | 2002. – 2004. | 40 | |
| F-16C-52 | Poljska | 2006. – 2009. | 36 | |
| F-16C-52 | Grčka | 2009. – 2010. | 20 | Naručeno |
| F-16D-25 | USAF | 1984. – 1986. | 35 | |
| F-16D-30 | USAF | 1986. – 1989. | 48 | |
| F-16D-30 | Izrael | 1987. – 1988. | 24 | |
| F-16D-30 | Turska | 1987. – 1989. | 9 | |
| F-16D-30 | Grčka | 1997. – 1998. | 8 | |
| F-16D-32 | Egipat | 1986. – 1987. | 6 | |
| F-16D-32 | Južna Koreja | 1986. – 1992. | 10 | |
| F-16D-32 | USAF | 1987. – 1989. | 5 | |
| F-16D-40 | USAF | 1989. – 1992. | 34 | |
| F-16D-40 | Bahrein | 1990. | 4 | |
| F-16D-40 | Turska | 1990. – 1994. | 15 | |
| F-16D-40 | Egipat | 1991. – 2002. | 36 | |
| F-16D-40 | Izrael | 1991. – 1993. | 30 | |
| F-16D-42 | USAF | 1989. – 1992. | 54 | |
| F-16D-50 | USAF | 1992. – 1994. | 28 | |
| F-16D-50 | Turska | 1996. – 1999. | 20 | |
| F-16D-50 | Grčka | 1997. – 1998. | 32 | |
| F-16D-50 | Oman | 2005. – 2006. | 4 | |
| F-16D-50 | Čile | 2006. | 4 | |
| F-16D-52 | USAF | 1992. – 1994. | 12 | |
| F-16D-52 | Južna Koreja | 1994. – 2004. | 46 | Licencna proizvodnja, Korejski ratni program |
| F-16D-52 | Singapur | 1998. – 2004. | 36 | |
| F-16D-52 | Grčka | 2002. – 2004. | 20 | |
| F-16D-52 | Izrael | 2004. – 2009. | 102 | |
| F-16D-52 | Poljska | 2006. – 2009. | 12 | |
| F-16D-52 | Grčka | 2009. – 2010. | 10 | Naručeno |
| F-16E-60 | UAE | 2004. – 2006. | 55 | |
| F-16F-60 | UAE | 2003. – 2006. | 25 | |
| F-16N-30 | Mornarica SAD-a | 1987. – 1988. | 22 | |
| F-16XL/A | NASA | 1998. – 1999. | 1 | |
| F-16XL/B | NASA | 1998. – 1999. | 1 | |
| TF-16N-30 | Mornarica SAD-a | 1987. – 1988. | 4 | |
| YF-16A | USAF | 1974. | 2 | Protototip |
- ↑ Air Forces Monthly, mjesečni časopis o vojnim lovcima, prosinac 2007., str. 43-44
- ↑ F-16 Users: US Navy
- ↑ F-16 in Egypt
- ↑ Egyptian Air Force profile
- ↑ First Down: F-16
- ↑ F-16 in Israel
- ↑ F-16 in Oman
- ↑ USA details possible $2.6 billion deal with Moroccan air force
- ↑ Morocco Orders 24 F-16s[neaktivna poveznica]
- ↑ Scramble Magazine, časopis o vojnim avionima, članak "Indonesian Air Arms Overview"
- ↑ MILAVIA - Sukhoi Su-27 Flanker - Operator List
- ↑ F-16 Air Forces - Indonesia
- ↑ News. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2008. Pristupljeno 29. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ MilAvia Press.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2014. Pristupljeno 29. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ F-16 Air Forces - South Korea
- ↑ South Korea looking to upgrade it's KF-16s
- ↑ ROC Requested Fighters
- ↑ F-16 Users: Turkey
- ↑ Chile, Chilean Air Force
- ↑ Chile looking to replace F-5s with more F-16s
- ↑ Chile purchases 18 second hand F16 fighter planes from Holland
- ↑ F-16 in Venezuela
- ↑ Military Force Structures of the World – “Venezuela”. Forecast International. Siječanj 2006.
- ↑ Aerospace Daily “Venezuela looking to buy Lockheed Martin F-16s” 5. studenog 1997.
- ↑ Venezuela Weighs Selling U.S. Jets to Iran
- ↑ Venezuela to get Russian aircraft
- ↑ Jane’s All the World’s Aircraft “Lockheed Martin (General Dynamics) F-16 Fighting Falcon” 21. studenog 2007. Jane’s Publishing.
- ↑ Croatian Air Force
- ↑ Iraq seeks F-16 fidghters
- ↑ Iraqi Brass Confirm Interest in F-16s, Armed Helos[neaktivna poveznica]
- ↑ Iraqis Put Up The Bucks For F-16s
- ↑ Romania plans to acquire 24 used F-16 fighters
- ↑ www.mapn.ro